Tatiana Tropina je viši stručni istraživač na Institutu Max Planck za strano i međunarodno kazneno pravo u Odjelu za informacijsko pravo i pravnu informatiku. Trenutna područja njezina istraživanja uključuju međunarodne standarde u borbi protiv kibernetičkog kriminala, usporednu analizu zakonodavstva o kibernetičkom kriminalu, samoregulaciju i koregulaciju, javno-privatna partnerstva koja se bave rješavanjem pitanjima kibernetičkog kriminala i višedionički pristup u borbi protiv kibernetičkog kriminala. Tatjana Tropina posjeduje akademsko i praktično iskustvo. Više od 12 godina provodi istraživanje o kibernetičkom kriminalu koje je započela u Rusiji 2002. u kojoj je kao prvi ruski istraživač obranila doktorsku disertaciju o kibernetičkom kriminalu (2005.). Od 2002. do 2009. nadležna je za projekte kibernetičkog kriminala pri Centru za transnacionalni kriminal i korupciju (Sveučilište George Mason, SAD) u Vladivostoku, Rusija. U isto vrijeme, od 2003. do 2008., radi puno radno vrijeme kao odvjetnica, a zatim kao voditeljica pravnih odjela brojnih telekomunikacijskih tvrtki. 2008. osvaja stipendiju British Chevening te studira Upravljanje telekomunikacijama na Sveučilištu Strathclyde, Glasgow. 2009. dobiva njemačku stipendiju (German Chancellor Fellowship )(Zaklada Alexander von Humboldt) i seli u Njemačku kako bi nastavila istraživati o zakonskim okvirima kibernetičkog kriminala. Od 2009. Tatiana Tropina sudjeluje u pravnim istraživanjima i raznim međunarodnim projektima o kibernetičkom kriminalu. Ovakav angažman uključuje projekte izrade modela zakona o presretanju komunikacija u karipskim državama i njegove prilagodbe kroz konzultacije s dionicima (projekt ITU-EU, 2010.) te provedbu studije o kibernetičkom kriminalu za Globalni simpozij regulatora (ITU, 2010.). Nedavno je radila i kao savjetnica na sveobuhvatnoj studiji o kibernetičkom kriminalu pri UNODC (2012.-2013.) i Svjetskoj banci (Izvješće o svjetskom razvoju, 2016.). Tatiana Tropina je izdala niz publikacija, uključujući monografiju o kibernetičkom kriminalu. Često ju pozivaju na razna međunarodna događanja da predstavi svoja istraživanja.
Novi instrumenti za prekograničnu suradnju u prikupljanju e-dokaza: jesmo li dotaknuli dno?
Prošla je godina s obje strane Atlantskog oceana bila obilježena razvojem zakonodavnih alata za prekogranični pristup e-dokazima, a koji su bili izloženi brojnim kritikama zagovornika privatnosti, nacionalnih vlada i akademika. Američki zakon, US Cloud Act, usvojen 2018. godine, i EU prijedlog o e-dokazima, predstavljen u travnju iste godine, započeli su procese koji su okarakterizirani kao utrka u naoružanju s ciljem rušenja postojećih mjera zaštite pristupa podacima i sadržajima u globalnim informacijskim mrežama. Oba instrumenta predstavljaju pokušaj da se preoblikuje postojeći režim međusobne pravne podrške osiguravanjem alata koji omogućuju da se podaci traže neposredno od pružatelja usluga komunikacije bez sudskog odobrenja u državi u koju je zahtjev dostavljen. U stvari, novi instrumenti privatne subjekte pretvaraju u de-facto pravosudna tijela: nameću obvezu davanja podataka nakon pravnog zahtjeva stranih tijela za provedbu zakona bez provjere takvih zahtjeva u odnosu na mjere zaštite privatnosti na nacionalnoj razini.
Razumljiva je frustracija zakonodavaca i tijela za provedbu zakona. Uzajamna pravna podrška je spora jer zahtijeva poštivanje redovitih postupaka i mjera zaštite. Međutim, da li su prečice predložene zakonom Cloud Act i nacrtom EU direktive o e-dokazima od pomoći? Koje su opasnosti pristupa koji predlažu, i što bi umjesto toga trebalo napraviti da bi se istinski poboljšala borba protiv kriminala na internetu uz istovremenu zaštitu privatnosti korisnika i poštivanje redovitih postupaka? Prezentacija će dati uvid u sadržaj ovih novih zakonodavnih prijedloga, raspraviti njihove nedostatke i predložiti put za poboljšanje prekogranične suradnje kod pristupa elektroničkim dokazima.