Dražen Škrtić

about
škrtić
Ministry of Interior, Croatia

Dražen  je diplomirao je na Višoj školi za unutarnje poslove 1994. godine, a  na Visokoj policijskoj školi 1999. godine. Poslijediplomski znanstveni studij iz kaznenopravnih znanosti  završio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2007. godine. Doktorsku disertaciju Kaznenopravna zaštita informatičkih sadržaja obranio je 2011. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu.  Od 1990. godine zaposlen je u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj. Od 1994. godine radi na poslovima kriminalističke policije kao rukovoditelj kriminalističke policije u policijskim postajama, a od 2001. godine u policijskoj upravi na općem i gospodarskom kriminalitetu. Od 2012. godine predavač je pravnih kolegija na Veleučilištu u Karlovcu. Područje njegovog znanstvenog interesa je kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i sa navedenim povezni dijelovi radnog, upravnog i trgovačkog (poslovnog) prava. Član je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu.  Objavio je više znanstvenih i stručnih radova i predavanja s područja računalnog kriminaliteta. Sudionik je brojnih domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova. Na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu prezentirao je radove s područja materijalnog kaznenog prava odnosna kaznena djela računalnog kriminaliteta, posebnih oblika računalnih prijevara te postupovnog kaznenog prava vezanih za pribavljanje digitalnih dokaza s medija za pohranu računalnih podataka koji nisu pod kontrolom osobe koja pribavlja digitalne dokaze kao pravna pitanja daljinske pretrage i nadzora računala radi pribavljana digitalnih dokaza.


Početak i kraj životnog ciklusa digitalnih dokaza 

Početak i kraj životnog ciklusa digitalnih određen je pisanim nalogom nadležnog tužitelja ili suda. Životni ciklus digitalnih dokaza uključuju identifikaciju, izdvajanje, prijenos, pohranu, analizu i prezentaciju i uništenje. Postupak pribavljanja digitalnih podataka koji će se potencijalno koristiti u sudskim postupcima u pravilu je iniciran pisanim nalogom nadležnog tužitelja ili suda izdanim u skladu sa zakonom. Životni vijek digitalnih dokaza započinje identifikacijom digitalnih podataka koji imaju služiti kao dokaz u sudskom postupku, izdvajanjem i pohranom na medije koji su pod nadzorom tijela koje provode zakon. Tijekom identifikacije, izdvajanja, pohrane, analize, interpretacije i prezentacije digitalni dokazi izloženi su vanjskim utjecajima i faktorima koji mogu izazvati određene promjene i odstupanja u odnosu na originalne dokaze. Bez obzira na vanjske utjecaje promjene digitalnih dokaza tijekom analize i interpretacije, originalne dokaze ili njihovu kopiju moguće ponovno analizirati. Međutim, promjene koje su nastale tijekom identifikacije, izdvajanja i pohrane originalnih digitalnih dokaza nije moguće ispraviti.
Aktualni propisi u pravilu propisuju postupak stavljanja medija za pohranu digitalnih podataka  pod nadzor tijela koja provode zakon te postupak identifikacije, izdvajanje i pohrane digitalnih podataka koji imaju služiti kao dokaz u sudskom postupku. Postupak identifikacije i  izdvajanja digitalnih dokaza s medija koji nisu pod nadzorom tijela koja provode zakon (na mreži ili u oblaku) uglavnom nisu propisani pravnim normama. S pravnog aspekta, evidentna je razlika u postupcima koji su propisani za situacije pribavljanja digitalnih dokaza s medija koji su pod nadzorom tijela koja provode zakon i s medija koji nisu pod nadzorom tijela koja provode zakon. Ocjena zakonitosti pribavljanja i autentičnosti digitalnih dokaza s medija koji su pod nadzorom tijela koja provode zakon je uvijek moguća. Međutim, ocjena zakonitosti identifikacije, izdvajanja, pohrane i autentičnosti digitalnih dokaza s medija koji nisu pod nadzorom tijela koja provode zakon kroz postupke daljinske digitalne forenzike nije moguća jer postupak daljinskog pribavljanja digitalnih dokaza nije propisan zakonom. Procjena autentičnosti tih digitalnih dokaza moguća je analizom dokaza prema dokumentiranom chain of custody i sustavu upravljanja digitalnim dokazima. Međutim, dokazna snaga i validnost digitalnih dokaza u sudskom postupku ovisi o zakonitosti njihove identifikacije, izdvajanja i pohrane. Životni vijek digitalnih dokaza završava nakon njihove uporabe u sudskom postupku i zakonom propisanog perioda njihova čuvanja nakon sudskog postupka završava njihovim uništenjem temeljem naloga nadležnog tužitelja ili suda i podrazumijeva fizičko uništenje medija na koje su pohranjeni. Predavanje obuhvaća kratki komparativni pregled suvremenih pravnih okvira za identifikaciju, izdvajanje, prijenos, pohranu kao početak i uništenje kao kraj životnog ciklusa digitalnih dokaza.  

Predavanje

Početak i kraj životnog ciklusa digitalnih dokaza
-